Staze (Marge) Yoge

„Istina je jedna, ali staze su mnogobrojne“

Swami Višnu-Devananda

Poznato nam je, iz vlastitog iskustva, da se ljudi razlikuju po svojim osjećajima – temperamentu, mislima, ciljevima i sklonostima. U skladu s tim postoje četiri osnovne staze yoge, koji uzimaju u obzir te različite prirođene sklonosti i težnje. Te staze su: karma yoga, bhakti yoga, raja yoga i jnana yoga. Sve staze na kraju vode istom odredištu – jedinstvu s Bogom – i učenja svake od njih moraju se upotpunjavati ako se želi postići istinska mudrost.

Karma Yoga

„Voli sve, služi svima“
Bhagavan Sri Sathya Sai Baba

KARMA YOGA –  je yoga djelovanja i nesebičnog služenja drugima. Prvenstveno je biraju oni čija je narav društvena – socijabilna. Kroz nesebično djelovanje Karma yogi otvara svoje srce i vidi Boga u svim bićima. Njegov cilj je potpuna nesebičnost, bez misli o dobiti, nagradi pa čak i pohvali. Biti van plodova svog djelovanja i nudeći ih Bogu, Karma yogi uči sublimirati ego. Na duhovnom putu, prvi je korak nesebično služenje. Kroz nesebično služenje čovjek može spoznati Boga. Nesebično služenje znači služenje onima kojima je najpotrebnije, ne gledajući na osobne pogodnosti što se tiču vremena, energije i udobnosti. Prilika da služite svome bližnjem stiže vam kao dar Božji. Služite sa osjećajem zahvalnosti jer Bog je taj koji prima od vas. Služenje je štovanje koje nudite Bogu u svačijem srcu.

Sama riječ „karma“ znači činiti, djelovati. Svaka naša aktivnost – disanje, govorenje, kretanje, ali i svaka misao, svaka riječ – sve je karma, djelovanje. Razlikujemo dvije vrste karme: Sakam karmu, sebične postupke, i Niškam karmu, nesebične postupke. Sebične misli i djela produbljuju dvojnost između „moje“ i „tvoje.“ Nesebičnost nas, naprotiv, vodi izvan granica našeg ega – prema jedinstvu sa svime što postoji. Sebičnim postupcima vezani smo za kolo rađanja i umiranja, nesebičnim postupcima ne stvaramo novu karmu, nego se, naprotiv, oslobađamo stare. Razumijevanje, praštanje, davanje i pomaganje djela su uz pomoć kojih se oslobađamo karmičkog kruga. Međutim, pojam karma označuje i univerzalni zakon uzroka i posljedice.

Karma yoga se bavi uzrokom, djelom i posljedicom. Svako djelovanje ostavlja pos­ljedice na tijelo, um i svijest, a te su posljedice potpuno u skladu s moralnim stavom i namjerama s kojima je djelo učinjeno. U skladu sa zakonom po kojemu reakcija odgovara akciji, sve što radimo, govorimo ili mislimo ima svoju povratnu posljedicu. Ono što nazivamo srećom plod je naših prijašnjih dobrih djela, a ono što nam se čini kao udarac sudbine rezultat je našega prijašnjega negativnog djelovanja. Događaji koje nam donosi sudbina nisu, dakle, slučajni. Njihov se uzrok, kao i smjer njihova kretanja, nalazi u našim prošlim i sadašnjim djelima. Naša je sudbina predodre­đena karmom, ali ta karma se može i promijeniti, jednako kao što snažan vjetar može skrenuti putanju strijele koju smo odapeli. Vježbanjem yoge, pozitivnim mislima, mudrošću i dobrim djelima možemo ublažiti i ispraviti djelovanje svojih karmi i postupno svoju sudbinu usmjeriti k dobru. Svako djelovanje i svaka misao donosi plodove – bilo u ovom, bilo u budućim životima. Stanje sadašnjosti je proizvod naše prošlosti, ali i sjeme budućnosti. Žanjemo ono što smo posijali, oblikujući svoju budućnost onim što činimo u sadašnjosti. Ako to shvatimo, nećemo krivnju prebacivati na nekog drugog, već ćemo sami preuzeti odgovornost za ono što nam se događa.

Bhakti Yoga

„Svrha yoge je bhakti“
Sri T. Krishnamacharya

BHAKTI YOGA –  je yoga  predanosti i ljubavi prema Bogu, ljubavi prema sveukupnoj krea­ciji, prema svim živim bićima i cjelokupnoj prirodi. To je najizravniji i najkraći put prema Bogu. Riječ bhakti potiče od sanskrtskog korijena riječi bhaja, što znači štovati, obožavati, voljeti, služiti.

Bhakti yoga je osobito privlačna onima čija je narav osjećajna. Bhakti yogi, potaknut snagom ljubavi, Boga vidi kao utjelovljenje ljubavi. Kroz molitvu, pjevanje u slavu Boga i obrede, bhakti se predaje Bogu, usmjeravajući i preobražavajući svoje osjećaje u bezuvjetnu ljubav i posvećenost.

Pjevanje u slavu Boga čini srž Bhakti yoge. Sama posvećenost Bogu ne smije se prosuđivati ili mjeriti vanjskim odlikama; vijencima cvijeća i svijeća, odjeća, raznim ukrasima i slično. Bitna je čistoća motiva i namjera. Tri su prava izvanjska znaka za bhakti: vjera, poniznost i zaziranje. Vjera u konačnu pobjedu istine i ljubavi; poniznost pred starijima i mudrima; zaziranje od prisutnosti zla – upadanje u loše društvo, prihvaćanje zlih namjera i suprotstavljanju glasu savjesti.

Svatko može ići putem bhakti yoge: bio mlad ili star, siromašan ili bogat, neovisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti. Bhakti yoga nas vodi do cilja sigurno i bez stranputica. Kad jednom upoznamo božansku ljubav, ne želimo više ništa drugo.

Posvećenost Bogu (bhakti) potpuno je poistovjećenje mentalnih aktivnosti (mišljenja i osjećanja) s Apsolutom na koji je predanost usmjerena. Bhakta prima kao dar od Boga sve što mu se dogodi. On ništa ne želi niti očekuje i potpuno se prepušta Božjoj volji, pozdravljajući i prihvaćajući svaku situaciju u životu pred koju ga postavi sudbina. Bhakta ništa ne traži za sebe, a njegova molitva je: “Neka bude volja Tvoja”. Svako živo biće osjeća mnogostranu ljubav: prema potomstvu, obitelji, ugodnosti i zaštiti, hrani i piću, zabavi i igri i sl. Svaka od tih ljubavi ili vezanosti ima određeni naziv, ovisno o predmetu na koji se odnosi – naklonost prema potomstvu; suosjećanje spram ljudi s manje sreće; vezanost prema nekim stvarima, osobama ili mjestu i sl., ali riječ bhakti upotrebljava se samo za označivanje ljubavi upućene prema Bogu.

Čovjek bez bhakti je kao riba bez vode, kao ptica bez krila, kao noć bez mjeseca i zvijezda, stoga dopustite neka vaša ljubav teče jednousmjereno u ocean Božje milosti: to je duhovna disciplina, to je duhovni put koji se naziva bhakti.

U svojim je „Bhakti sutrama“ mudrac Narada opisano devet oblika bhakti yoge:  

1. SATSANG – biti u dobrom društvu u kojem se kazuju duhovne istine.
Njegovati i održavati odnose s ljudima koji govore o Bogu i istini.

2. HARI KATHA – slušanje i čitanje o Bogu. Biti nadahnut svetim spisima i
pričama iz života svetaca.

3. ŠRADDHA – vjera, povjerenje. Imati povjerenje u svete spise i Učitelja
i primati s ljubavlju njihove riječi i učenja.

4. IŠVARA BHAĐAN – pjevanje u slavu Boga. Pjevati duhovne pjesme
(bhajane) koje veličaju Božju slavu.

5. MANTRA ĐAPA – ponavljanje Božjeg imena. U sebi ponavljati svoju
mantru u svakom trenutku, u svim uslovima.

6. ŠAM DAM – povlačenje i kontrola osjetila u odnosu na svjetovne stvari.
Biti gospodar čula i ne dopustiti da nas iskušenja nadjačaju. Održavati
disciplinu u mislima, riječima i djelima.

7. SANTO KA ADAR – iskazivati poštovanje prema svim osobama koje su
život posvetile Bogu, bez obzira na vjeru kojoj pripadaju.

8. SANTOŠA – unutrašnje zadovoljstvo. Biti zadovoljan i zahvalan na
svemu što Bog daje.

9. IŠVARA PRANIDHANA – predanost Bogu. Voljeti Boga čistim srcem, bez
sebičnih očekivanja i potpuno se predati božanskom.

Raja Yoga

„Yoga je smirivanje aktivnosti uma“
Rishi Patanđali

RAJA YOGA – doslovno znači „kraljevska yoga“, naziva se još Ashtanga yoga. Ashtanga dolazi iz riječi astha (osam) i anga (korak, stepenica, krak, ud). Riječ raja znači „kralj“ što bi značilo da je ona „kraljevski put yoge“ ili „yoga iznad obrva“ jer iznad obrva nema osjetilnih organa. Ona označava kralja koji je u svojim postupcima samosvjestan, samostalan, neovisan, neustrašiv i siguran u sebe.

Yoga sutre koje je sakupio mudrac Patanđali predstavljaju osam udova što čine progresivni niz koraka ili postupaka. To je znanost o tjelesnoj i mentalnoj kontroli kroz koju yogi disciplinira tijelo i um da bi postigao stapanje s Bogom (Samadhi). Glavna praksa u Raja yogi je meditacija.

Um kraljuje nad osjetilima. Onaj tko je pokorio svoj um, osjetila, misli i razum kralj je među ljudima. On je spreman za Raja yogu, kraljevsko spajanje sa Svevišnjim. Izraz Raja yoga označava potpunu vlast nad svojim postojanjem.

Swatmarama, autor „Hatha Yoga Pradipike“ (hatha=snaga ili veliki napor) nazvao je isti taj put Hatha yoga jer iziskuje veliki napor i disciplinu. Uvriježeno je mišljenje kako su Raja yoga i Hatha yoga oprečne jedna drugoj – kako je Yoga Sutra dostizanje spiritualne discipline, a Hatha yoga isključivo tjelesne, no međutim, to nije tako jer se Hatha yoga i Raja yoga nadopunjuju čineći jedinstveni put ka Oslobođenju. Kao što su alpinistu potrebni užad i krampovi jednako kao i tjelesna spremnost i disciplina kako bi se popeo na ledene vrhove Himalaja, tako je i aspirantu yoge potrebno znanje i disciplina Hatha yoge kako bi dostigao najviše nivoe Raja yoge.

Raja yogu čine 8 udova: 

Yama, Niyama, Asana, Pranayama, Pratyahara, Dharana, Dhyana, Samadhi

Prvih pet udova yoge su vanjski (bahiranga),  a zadnja tri su unutarnji (antaranga). Oni služe kako bi putem samodiscipline i vježbanja došli do samospoznaje (Samadhija) i do konačne slobode (Mokshe).

Yama i Niyama pomažu yogiju da ne bude u strasti, da kontrolira svoje osjećaje i da na taj način djeluje u skladu s drugima. Asane održavaju tijelo zdravim i snažnim i u harmoniji s prirodom. Na taj način yogi postaje oslobođen tjelesne uvjetovanosti, tijelo postaje vozilo duše. Prva tri stadija predstavljaju tjelesno oslobađanje (bahiranga sadhana).

Slijedeća dva stadija, Pranayama i Pratyahara, uče aspiranta kako da regulira disanje, a time i da kontrolira um i oslobodi osjetila od služenja željama. Ova dva nivoa predstavljaju unutrašnje oslobađanje (antaranga sadhana). Dharana, Dhyana i Samadhi vode yogija do najdubljih dijelova duše. Yogi se ne trudi pronaći Boga, jer zna da se On nalazi unutar njega samoga-zato se naziva Antaratma (Unutrašnje Ja). Posljednja tri stadija održavaju ga u harmoniji sa sobom i sa Stvoriteljem. Ovi stadiji se nazivaju antaratma sadhana, oslobađanje duše. Dubokom meditacijom subjekt, objekt i proces spoznaje postaju jedno, neodvojivi su. To je kao kada veliki glazbenik postane jedno sa svojim instrumentom i glazbom koja iz njega proizlazi. Tada yogi spoznaje atman (sebstvo), djelić Vrhovne Duše unutar sebe.

1. Yama su etička načela ili univerzalne moralne zapovjedi koje se odnose na upravljanje vlastitim životom i na naše djelovanje prema vani u odnosu na druge. Označuju samokontrolu ili suzdržavanje s kojima razvijamo vrline. One su: ahimsa (nenasilje), satya (istina), asteya (ne-krađa), brahmacharya (umjerenost, nevinost, čistoća) i aparigraha (neposesivnost, neposjedovanje, nevezanost).

Ove zapovijedi su pravila koje jednako važe za društvo kao i za individuu. Njihovo nepoštivanje dovodi do kaosa, nasilja, neistine, kriminala, pohlepe i razuzdanosti. Korijeni ovih nepovoljnih stanja nalaze se u osjećajima poput pohlepe, požude i vezanosti, koji mogu biti blagi, umjereni i pretjerani. Takva vrsta osjećaja donosi samo patnju i neznanje. Patanđali predlaže kako nadići te osjećaje; mijenjajući način razmišljanja putem pet principa yame.

2. Niyama su etička načela ili unutarnji zakoni (pravila ponašanja) koja se odnose na individualnu disciplinu, samopročišćenje i razvijanje vrlina. Mudrac Patanđali je naveo pet niyama: shaucha (čistoća), santosha (zadovoljstvo), tapas (strogost, pokora, samodisciplina), svadhyaya (učenje o sebstvu) i Ishvara pranidhana (predanost Bogu).

3. Asana znači stabilno i ugodno držanje tijela u kome je osoba najmanje dirnuta izvanjskim svijetom. Istinska asana je ona kod koje misli o Bogu neprestano plove umom duhovnog tragatelja.

Asana označava i položaj za meditaciju kao i položaj tijela pri određenim tjelesnim vježbama. Prakticirajući asane osoba razvija spretnost, ravnotežu, izdržljivost i vitalnost. Asane održavaju tijelo zdravim, smanjuju umor i umiruju živce, a njihova najveća važnost je da treniraju i discipliniraju um.

Prakticirajući asane, osoba prvo postaje zdravija. To nije pogodnost koja se može kupiti novcem. Zdravlje se postiže izuzetno velikim naporima. To je stanje potpune ravnoteže tijela, uma i duha. Blagim istezanjem mišića, masažom unutarnjih organa i toniziranjem živaca u cijelom organizmu, zdravlje izvođača asana se može zadivljujuće unaprijediti.

Pomoću asana osoba postaje gospodar svoga tijela, a ono postaje odgovarajuće vozilo za dušu. Duhovni tragatelji znaju kako je duši potrebno vozilo. Njima tijelo ne predstavlja smetnju duhovnom oslobođenju, već im služi kao instrument za njegovim postizanjem. Duša bez tijela je poput ptice bez krila.  Da bi moglo služiti namjeni za koju je stvoreno i posvetiti se Bogu, tijelo mora biti snažno, a živci čelični. Stoga ga treba dugo peći u vatri yoge kako bi ojačalo i pročistilo se.

Imena asana su značajna i ocrtavaju princip evolucije. Neke asane su nazvane po biljkama, neke po kukcima, neke po vodenim životinjama, neke po pticama, a neke po četveronožnim životinjama, neke su imenovane po velikim herojima, božanskim inkarnacijama i svetim osobama, a neke asane su dobile ime po nekim predmetima.

4. Pranayama je znanost o disanju i kontroli vitalne energije, prane, putem vježbi disanja. Prana označava dah, disanje, život, vitalnost, vjetar, energiju i snagu. Ayama znači dužinu, ekspanziju, istezanje ili zadržavanje. Pranayama, dakle, označava produženo disanje i njegovu kontrolu u svim fazama disanja; (1) udisaj, puraka, (2) izdisaj, rechaka i (3) zadržavanje daha ili kumbhaka. Kumbhaka znači pehar, staklenka ili čajnik. Iz čajnika možete isprazniti sav zrak i potpuno ga napuniti vodom, ili isprazniti svu vodu i ispuniti ga zrakom. Slično tome postoje dva stanja kumbhake; Prvi stadij, u kojem je disanje zadržano nakon dubokog udisaja, ali prije izdisaja naziva se antara kumbhaka. Drugi, kod kojeg se dah zadržava nakon potpunog izdisaja, ali prije udisaja je poznat kao bahya kumbhaka. Antara znači unutarnji, dok bahya znači vanjski. U oba slučaja disanje se zadržava.

Yogi svoj životni vijek ne mjeri brojem proživljenih dana, već brojem udisaja. Radi toga on prati određenu ritmičnu shemu polaganog dubokog disanja. Takav način disanja jača respiratorni, a smiruje živčani sustav i smanjuje čežnju. Kako želje i čežnja nestaju, um se oslobađa i postaje prikladno vozilo za koncentraciju. Pravilnom primjenom pranayame osoba biva oslobođena svih bolesti , nepravilnim prakticiranjem dolazi do pogoršanja zdravstvenog stanja. Potrebno je dosta vremena kako bi naučili polagano, duboko i pravilno udisati i izdisati.

Kada dah luta, um je nemiran, no kad je dah miran, tad je i um miran. U vježbanju pranayame oči su zatvorene kako bi spriječili um da odluta. Za um se kaže kako je dvostruke prirode – čist i nečist. Smatra se čistim kada je u potpunosti oslobođen želja, a nečist ukoliko je u savezu s željama. Kada su prana i um ujedinjeni, javlja se neograničena sreća. Emocionalno uzbuđenje utječe na brzinu disanja, jednako tako, svjesna regulacija disanja stavlja pod kontrolu emocionalno uzbuđenje. Kako je osnovni cilj Yoge kontrola i smirenje uma, yogi prvo uči pranayamu kako bi u potpunosti savladao disanje. To će mu omogućiti da kontrolira osjetila, i na taj način dostigne nivo pratyahare (povlačenje pažnje od osjetila). Tek tada će um biti spreman za dhyanu (koncentraciju).

5. Pratyahara označava povlačenje pažnje od osjetila i dovođenje osjetila pod kontrolu. Svako osjetilo ima svoju ulogu u životu: jezik kuša, oči vide, uši čuju, koža osjeća, a nos njuši. Ukoliko razum padne pod utjecaj osjetila osoba je izgubljena. Duhovni aspirant mora odvratiti osjetila od vanjskog svijeta ka unutarnjoj mentalnoj svijesti. Kada dođe do ovog stadija, on prolazi putovanje kroz samoga sebe. Um za čovjeka može donijeti vezanost i oslobođenje; vezanost ukoliko je vezan za predmete želja, a oslobođenje kada je od njih oslobođen.

6. Dharana označava koncentraciju; usredotočenost uma na jednu točku, misao, osjećaj ili predmet. Um mora biti miran kako bi dostigli ovaj stupanj potpune zaokupljenosti. Um je instrument koji razvrstava, osuđuje i koordinira impresije vanjskog svijeta, ali i one koje dolaze iznutra. On je proizvod misli koje je teško obuzdati jer su suptilne i prevrtljive. Kada um napusti ove vezanost spreman je spojiti se s Apsolutom. Tada kontemplira samo o Apsolutu. Kao što leća postaje svjetlija kada jako svijetlo padne na nju i čini se da i ona postaje jedno sa izvorom svjetlosti, isto tako duhovni aspirant, kada se odrekne uma, intelekta i ega zbog Gospodina, postaje jedno s Gospodinom, sve njegove misli su o Njemu, jer je On stvoritelj misli.

7. Dhyana označava meditaciju i ona je prirodni produžetak koncentracije. Kada je tijek koncentracije neprekinut, stanje koje proizlazi je dhyana (meditacija). Ne postoji nijedan drugi osjećaj osim Blaženstva. Kao udar munje yogi vidi svijetlo koje sjaji u njegovom srcu. Postaje svijetlo za sebe i druge. Znakovi napredovanja na putu yoge su zdravlje, osjećaj fizičke lakoće, ustrajnost, duševni mir i ugodni glas, slatkast miris tijela i sloboda od zavisti. Posjeduje uravnoteženost, bezbrižnost i smiren um. Predstavlja simbol poniznosti. Posvećuje sve svoje djelatnosti Gospodinu, utočište nalazi u Njemu, oslobađa se okova karme (djelovanja) i postaje Jivana Mukta (Oslobođena Duša).

8. Samadhi je plod najzrelije meditacije i najdraži trenutak yogija, kao i signal Božanske Milosti. Na vrhuncu meditacije yogi prelazi u stanje samadhija. Postoje dvije vrste samadhija, stapanje uz pokret svijesti (savikalpa) i bez pokreta svijesti (nirvikalpa). Pri savikalpa samadhiju postoji trostrukost očitovanja: znalac, znanje i saznano. Kada se spozna da je znalac Bog, da je znanje također Bog i predmet znanja isto Bog, tada više nema uznemirenosti ili aktivnosti (vikalpa); to je nirvikalpa samadhi. Duša unutar tijela je manja od najmanjeg zrna, ali veća od neba, sve sadrži u sebi, sva djela, sve želje. Ondje ne postoji „ja“’ i „moje“; tijelo, um i intelekt prestaju djelovati, poput čvrstog spavanja. Svaki trag imena i oblika nestaje u tom Oceanu Blaženstva. To sjedinjenje individualne duše s Apsolutom je sama bit i cilj yoge. Um ne može pronaći riječi, a jezik ih ne može uobličiti. Uspoređujući samadhi s drugim stanjima, sveti ljudi kažu: „Neti! Neti!“- „To nije to! To nije to!“ Samadhi se jedino može opisati s potpunom tišinom. Yogi se odvaja od materijalnog svijeta i prelazi u Vječno.  

Jnana Yoga

„Tko sam ja?“
Ramana Maharishi

JNANA YOGA – je yoga znanja ili mudrosti i najteža je staza, koja zahtijeva izuzetnu snagu volje i intelekta. Baveći se filozofijom vedante, Jnana yogi koristi svoj um da bi istražio svoju vlastitu prirodu – razlikujući stvarno od nestvarnog, dostiže najviše znanje i samospoznaju. On traži odgovor na postavljena pitanja: „Tko sam ja? Odakle dolazim i kamo idem? Koja je svrha života“? To je neposredna spoznaja kroz koju Jnana yogi otkriva da nema ograničenog „ja“ nego da sve što jest – jest Bog.

Prostor izvan posude opažamo kao različit od onoga unutar posude, na isti način kao što sebe vidimo odvojene od Boga. Jnana yoga vodi svog sljedbenika do neposrednog iskustva jedinstva s Bogom razbijajući posudu, uklanjajući neznanje.

Jnana yoga ima četiri načela:

1. Viveka – ispravno razlučivanje
2. Vairagya – odvezanost
3. Šatsampatti – šest blaga
4. Mumukštva – neprestano stremljenje Bogu.

1. Viveka je sposobnost razlikovanja stvarnog od nestvarnog, prolaznog od neprolaznog. Ona je najčistiji oblik našeg intelekta i izvor pravog znanja.

2. Vairagya znači odvezanost od svake želje za svjetovnim posjedom i užicima. Osjetila se moraju neumoljivo svladati sposobnostima razlučivanja (viveka) i odricanja od vezanosti za izvanjski svijet (vairagya). Svi svjetovni užici su prolazni, bez trajne vrijednosti. Sve zemaljsko je prolaz­no i zato je jedan od oblika nestvarnosti. Viveka vas uči kako birati svoju djelatnost i svoje društvo; vairagya vas čuva od prevelike vezanosti i usađuje vam osjećaj rasterećenja u vremenima oduševljavanja ili zdvajanja. To su kao dva krila koja podižu pticu u zrak. Te sposobnosti vam pokazuju nestalnost svijeta i trajnost blaženstva prave Stvarnosti. Ta stvarnost je atma, Božansko Jastvo, neuništivo, vječno i nepromjenjivo.

3. Šatsampatti znači šest blaga. Šest blaga Jnana yoge su:

1. sam – povlačenje osjetila i uma
2. dam – kontrola nad osjetilima i umom
3. uparati – biti iznad problema, iznad slave i poniženja
4. titikša – sposobnost da izdržimo, nepokolebljivost, disciplina i svladavanje svih teškoća
5. šraddha – povjerenje i vjera u svete spise i riječi Učitelja
6. samadhan – usmjerenost i svijest o cilju

4. Mumukštva je čežnja da spoznamo Boga i da se sjedinimo s Njim.